Klee mrave glave pred
likom boga svog... mole, no
tamo samo uti raspeti bog
Odavno sam ja odabrao
Put propasti
ponora
Odavno mi tuga meso truje
Zauvek sam njemu dao
Sve to mu i pripada
On je iskra ekia
Nakovnja mog srca
Satana
u meni
Dok smrt ne pozdravi
avolu sluim
Dok telo od due ne rastavi
A ti, ti si sve to vene i truli
Ti si sve to u
sutonu se raspada
Ti si slabost to no u lea
Zabada, ti si u pepelu kruna trnja
Ti si sva moja mrnja
Blagoslovljen usijanim
elezom
Oslepljen i proteran u
Kraljevstvo devet senki
Gde mnoge staze vode vragu
Nagnjen nad drven obrnut krst
Pod
stupovima slepe vere krvari
Slab i alostan bog sakatih
Crni vihori krv mu odneli
Serbiom nikad jahve svoju decu vodio
S
tumorom crnim dobrotu porodio
U naruje mrtvom bogu poslao
Sam stado sinove i eri
Udari sekira preko
Bespomonog
potiljka
Leina se preko
Klisure strovalila
Nek sad u smrti
Pronae svog gospoda
Ugaslo, u pauini kandilo
Krvari i
plae ikona
Kuka, dok gori kupola
Mrtvi jehova nad sudbom sinova
[Glad, 7512]